Melindorovo putovanje u Utvrdu Svijetlosti

Iiii napokon sam imao priliku doživjeti Utvrdu Svjetlosti o kojoj sam toliko slušao. Slavonija, ruševina tvrđave, tople noći, Arakidski vitezovi, rakija, pivo, ljuta hrana… drugim riječima svi važni elementi za dobar role-play su tu!!!1

 

Ljudi obično mjere vrijeme po satovima, položaju sunca, otkucajima zvona na crkvi, dnevnim obrocima i sl. Ja na larpu vrijeme mjerim u energy drinkovima. Našao sam neke limenke energije vukodlaka na popustu za 2,99 kn i uzeo 4 limenke različitih okusa: zeleni, narančasti, odvratni i sugarfree. Zapravo, tehnički, svi su odvratni, ali ovaj odvratni je bio stvarno odvratan. Put je prošao bez puno životnih opasnosti, postavljanje kampa je bila standardna procedura, ubrzo je pao mrak, popio sam narančastog vukodlaka, ponio sam flašu pive i igra je mogla početi.

 

Narančasti vukodlak

Poprilično dobro se sjećam cijele noći. Jedino se ne sjećam kad me pitaju da nabrojim što sam sve popio, ali se barem sjećam prostora u kojima sam pio. Za početak, ima kamp za došljake u kojem svatko ima nešto za popiti. Podalje od kampa je Utvrda. U utvrdi ima ulaz na kojem stražari oduzimaju velika oružja i ponekad ti ponude nešto za popiti. Lijevo od ulaza je baraka koja je istodobno i birtija. Nakon toga dolazi groblje kraj kojeg se druže mračni sumnjivci koji često imaju nešto za popiti. Tu negdje je i WC koji nije birtija. Nakon njega je centar Obrtničke Zajednice koji je istodobno i kuhinja i birtija. Iduće dolazi nekakvo obrtničko proročište koje je pomalo i birtija pa je pored toga cvjećarnica koja je ujedno i korejska točiona čaja te birtija, a zadnje mislim da je bila pekara ili tako nešto, ne sjećam se točno, znam samo da je ujedno bila i birtija.

Nakon par krugova oko tvrđave i par posjeta kampu, odsvirao sam par svojih larperskih ukulele hitova, otkrio dosta novih likova, nekih novih avantura, puno informacija koje se nikako ne smiju saznati pa sam ih lajao okolo svakom kog sam sreo, a onda je nebo nekako postalo čudno osvijetljeno. Stigla je zora. Oko mene su svi igrači skupa samnom oduševljeno psovali jer smo mislili da je ponoć ili jedan ujutro. Možda su nas alieni, nikad se nezna. Otišel sam spavati u šator i probudio se nakon nekoliko sati.
 

 
Sugarfree vukodlak

Taj sugarfree je odličan da se ne zdebljam, jel. Jedino kaj je efekt sviral k####u. Prespaval sam cijeli dan. Tj. izležavao se po hladu u šumici od kampa. Naišao je i neki lokalni pas prepun čičaka te smo ga nazvali Čičko. Malo smo ga počistili od čičaka i pustili ga da žica hranu okolo. Bože, što je taj pas sve pojeo, to ni meni nije uspjelo. Obavio sam par in-game aktivnosti. Npr. francuski fajter Luc je otvorio brijačnicu pa sam se išao kod njega brijati. Dao sam 3 vepra i obrijal me je očajno. Ja se čorav obrijem bolje s jednokratnom žiletom, joooj. Al’ dobro, nije me ni jednom porezao, za razliku od mene koji se nakon svakog brijanja zakoljem na 2-3 mjesta. Onda je nekoliko ljudi krenulo do birtije (prave, neke lokalne) na kavu pa sam skočil s njima da usput upotpunim zalihu alkohola i duhana (ja zdravo živim dok god nisam na larpu), a ono u birtiji na televiziji mr. Bean u brijačnici. Vrlo prigodno.

Kasnije popodne smo u kampu neki od nas malo improvizirali in-game archery contest koji smo tak precizno odigrali da nas je na jedvite jade 4 otišlo u drugi krug nakon čega nitko više nije bio u stanju pogodit metu pa smo nagradnu jabuku podjelili na 4 dijela. Ja sam, naravno, pojeo većinu jabuke jer su svi ostali glumili pristojnost. Još se malo chillalo, a onda je prvo bio turnir na kojem sam izgubio, a nakon toga je došlo vrijeme za ručak. Jeli smo nešto jako fino i jako ljuto od piletine i pokušavali uvjeriti ljude da to nije zdravo davati psu, ali su mu i dalje svi davali “kad tako moli”. Čičko vjerojatno nije samo pas nego u sebi ima i krvi pustinjske sniktte. Poslje jela nam je bilo teško pa smo morali jos malo odmarati, a onda je pao mrak i došlo je vrijeme za igru.

Zeleni vukodlak

Te noći sam pio manje kako bih idući dan bio u stanju voziti. Jedna nova zanimljivost se desila dok sam ulazio. Ostavio sam mač na ulazu i jedan od stražara me pita “a nož”? Mojne me batje, e, nož mi treba za rezanje hrane i svašta, ljudi imaju noževe valjda, ali nee, reko mi je da nož ostavim. Dobro da mi nisu cipele odnjeli, u njima sam isto totalno opasan. Igra je počela malo sporija nego dan prije, ali se i dalje moglo saznati puno zanimljivosti. Kasnije sam čuo primjedbe da se jako teško dolazilo do glavnog questa, ali tako je to u larpu kad nisi u dobrim odnosima s dovoljno ljudi. Ja sam vidio i main quest i još par stvari koje su ljudi pokušavali, a nisam veze imao s ičim od toga. Još se sa strane igrala i “svinjska alka” koja je slična kao Sinjska samo bez konja i sa kopljem koje je dosta wobbly. To sam isto odmah izgubio pa sam krenuo nazad u utvrdu piti istraživati questove i role playati. Oko 4 ujutro mi je bilo žao ko’ psu kaj ću propustiti veliki događaj pred zoru (kako je proročanstvo u questu reklo, ako sam ga točno shvatio, možda nisam), ali sam bio umoran i morao ići spavati.

Taman krenuo nazad, a kad ono, sjene upale u kamp i krenule se širiti prema Utvrdi. Krenuo je fajt koji je trajao do zore. Nema spavanja, nema umora, razbudio sam se ko’ da sam vukodlaka popio i podivljao na terenu. Jedino što su sjene imune na bardovske gluposti i otporne na ovaj moj jad i čemer od kratkog mača tako da sam mogao samo mahati pred njima, trubiti u trubicu, skakati i odvlačiti im pažnju dok ih netko drugi ne lupi. To je funkcioniralo odlično dok u jednom trenutku nisam krenuo trčati u nazad, prevrnuo se preko jednog od palih suboraca, pao ravno na rame i čulo se *krc*. Btw, ovo sve jako polako tipkam jer mi je desna ruka imobilizirana. Ali pozitivna strana je da sam se iščašio taman pri zadnjem napadu pa ništa nisam propustio! Neko vrijeme nisam mogao zaspati, ali nisam bio jedini pa smo se dio jutra družili dok nisam otišao spavati.

Odvratni vukodlak

Vidio sam da ništa od moje vožnje pa sam uposlio Zostera da vozi i uvalio mu zadnjeg vukodlaka. “Fuj, ovaj odvratni vukodlak je odvratan”, rekao je Zoster. Pronicljiv momak, nema što. Malo smo se pakirali, malo družili, malo komentirali event. Naravno da je svatko imao svoju teoriju kako bi event mogao biti bolji, uključujući i mene, tako je to poslije svakog larpa. Osim mojeg ramena, kod ostalih igrača ozljeđeno je jedno oko, jedna vilica i bila su dva pada u jarak (ovo zadnje nije od fajta nego od mraka i alkohola). Sve u svemu, krasan event i jedva čekam sljedeću Utvrdu Svijetlosti. A sad odo odmarat ruku.

___________________________________________

Watashi the Melindor je jedna plava i okrugla pojava koja se van larpa oblači u sve druge boje osim plave, a u slobodno vrijeme se bavi crtanjem, animacijom, filmovima, RPG-ovima, sakupljanjem igračaka i izbjegavanjem ljudi. Dio radova i forum za sakupljače igračaka možete naći na njegovom Lag City Networku. U radno vrijeme traži posao.

About these ads

4 komentara

Filed under Izvještaj s događaja

4 responses to “Melindorovo putovanje u Utvrdu Svijetlosti

  1. Splinter

    svugdi birtije osim u WC-u. čovik bi reka da je to patuljačka tvrđava XD

  2. Bliss

    zanimljivo zanimljivo, neke stvari nisam znao, neke su potvrđene :D
    pogotovo mi se sviđa podijela vremena na vukodlake :)

  3. omniflux

    ah gravitacijo ukleti neprijatelju, srecemo se opet, odlicno si se dosetio za battle trupmet ;)

  4. Jordan

    Ovo si tak simpa opisao da sam ukratko proživio ponovo event! :D

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Log Out / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Log Out / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Log Out / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Log Out / Izmijeni )

Spajanje na %s