Bacam mrežu 1, bacam mrežu 2

Tel’kotisov izgon u pervazivni larp

“i super mi je ovo kako su se tamo svi jako voljeli i plakali…ja nisam imala to iskustvo jer sam 90 posto svojih igrača htjela osobno zadaviti”
–Anita

Sve je počelo davne 2012 kad je Siro na SRP-u održao predavanje o alternate reality igrama. Fascinantne priče o ljudima koji su se uvalili u neke reklamne projekte kroz koje su dobivali čudna pisma, telefonske pozive u 3 ujutro, odlazili na neke divlje lokacije i razgovarali s nepoznatim ljudima oko razmjena šifri i sl. Sve to tvori jednu višetjednu aktivnost koja se radi paralelno uz svakodnevni život. Meni se sama ideja dosta svidjela, oduvijek sam htio se malo baviti urban explorationom tj. istraživati napuštene zgrade, kanalizacije i sl. te živjeti drugi život u kontroliranim uvjetima. Ljudima oko mene se manje svidjela ideja, al oni su šonjine tak da kaj oni znaju.

Fast forward x mjeseci kasnije, Naz javlja da me pita jel bi sudjelovao u pervazivnom alternate reality larpu. Reko ajde nešto lagano, nemoj da se pretjera. Šalje on meni anketu, sve neka pitanja “koliko bi se u takvom larpu ufuravali u lika?” ili “koliko bi vremena i života posvetili tome?”, uglavnom sam tražio opušteno pa sam većinu pitanja stavljao niske brojke osim urban explorationa. I nisam se brinuo. Naz je poznat po opuštenim larpovima u kojima nema puno kompetitivnosti. Kad sam tek krenuo s larpovima, bila je neka anketa i njegov larp je osim standardnih izjava kao i za druge larpove da su “questovi” bili zanimljivi i da se dobro “role-playalo” jedini imao oznaku da je bilo vrlo opušteno. Čovjek je napravio “Smrt japanskog cara” koji je murder mystery u kojem nije obavezno naći ubojicu nego eto malo igrati uloge da vidimo kaj bu se desilo. Mislim, ak on to organizira, nema šanse da bu neki luđak me zval u 3 ujutro ili da bum po cijele dane putoval bogzna di da istražujem neka mjesta. Nema šanse

I tako propustim ja Istrakon jer sam morao raditi u Osijeku. Negdje u dnu glave se sjećam da je taj larp trebao trajati “od Istrakona do Sferakona”. Vratim se ja iz Osijeka oko 7 ujutro, odem spavat i sjebem si kompletne dan i noć. Negdje tu sam dobio mail koji mi je bio neki hint da je počela igra i stigla mi još neka dokumentacija, reko ajde da se spojim na taj mail, gore nije bilo niš pametno i nastavio sam sa životom. Osim posla, u utorak mi je bilo gledanje trash filmova, srijedu Call Of Cthulhu in Zagorje RPG, četvrtak boardgame night i u to doba zvoni mobitel, javlja se Naz “alo, jel ti igraš?” i ja si mislim “shit, ja igram ono kad te ne zovu u 3 ujutro”, obećam da bum se spojil na mail i nastavim piti i igrati board gameove.

Oko petka sam napokon pogledao kompletni mail, vidio da ljudi već se dopisuju na veliko, niš ne hvatam, svi imaju neka čudna imena, wtf je sve to skupa, gledam dokumentaciju a ono priča od sto miliona strana trash fantasy priče i nekih pravila, a ja mamuran od četvrtka i reko budem ja to polako, ionak je moj lik neki lutalica kojeg zabole za sve skupa. Igram u timu s još 6 ljudi, nije da sam ne znam kako važan.

Ideja Izgona tj. ovog larpa, bila je po gradu tražiti Mana(tm) točke koje su najčešće neki kipovi ili zgrade i to se pronađe po nekim užasno lukavim hintovima koje su svi rekordno prokužili i našli prije neg sam ja opće išta pročitao. Shvatio sam usput da imamo mi i neke neprijatelje i da su ljudi koji to igraju uglavnom drugi larperi tj. ekipa s kojom se poznamo tako da je svaki poznanik ujedno i potencijalni neprijatelj i paranoja da je na visini. Tu negdje sam napokon i krenuo sudjelovati u igri. Problem je bio to što bi ja navečer uglavnom bio zauzet nečim jako pametnim, popodne bi radio, a ujutro bi bio beskoristan jer se sve resetiralo u ponoć pa bi svi sve složili tek navećer. A kako se igralo?

Cilj je otprilike skupiti dovoljno Mane(tm) za otvoriti portal do doma. Jedna osoba može jednom dnevno ubrat jednu Manu(tm) s jedne od “Mana(tm) točaka(tm) (neki kip ili zgrada ili nešto)” tako da nasloni ruku na tu točku i fotka to mobitelom pa pošalje na google grupu napravljenu za te potrebe. Kako ne bi svaki dan jahali na hrpe točaka, može se naći troje ljudi iz ekipe od kojih jedan mora biti “Mana(tm) Net(tm) bacač” i fotkamo tri ruke i onda se automatski skida Mana(tm) u ponoć. Naravno, neprijateljski tim može skinut našu mrežu i stavit svoju i tako se to vrti u krug

Pretpostavljam da već vidite srž problema. Navečer se skupi ekipa i krenu po gradu bacati mreže (pola sata pauze mora biti između svakog bacanja) i do ponoći je hrpa mreža, ali se onda neprijatelj tog istog sjeti pa grozničavo pratimo internete na mobitelima da vidimo jel koja mreža pala i di je bila zadnja pa je tu još paranoja jel nam neko drži stakeout da nas umno kontrolira i virtualno ubije magijom tako da drži prst na sljepoočnici i onda vikne Veritas i nešto nešto, nisam puno čitao pravila jer su bila malo zbrda-zdola kako to uvijek biva u Hrvatskom larpu

Bilo je sve i dalje relativno opušteno. Nitko nije zvao u 3 ujutro. Ali me znalo pozvat u 10 navečer “jel možeš doći i jel imaš auto?” što je postala situacija takva da bi rekao “mogu, krećem” i vozio na drugu stranu grada jer “oh ne, Mana(tm) mreža”. Polako bi na filmskoj večeri bila situacija di bi svi napeto gledali filmove, samo bi Anita i ja svako malo pratili mobitele da neka mreža ne padne ili bogzna kaj. Ako bi bilo sranja, oko 22:30 bi krenuli sa “uh, alaj smo umorni, vrijeme je za spavanje. Da, spavanje. Totalno idemo spavati jer, uh, kako smo umorni” i onda bi ja sve razvezo doma, a nakon toga bi krenuli prema nekom kipu ili obelisku ili bogzna. Tu smo već negdje se zabrinuli kaj ak ljudi vide da nestajemo. Predložil sam da krenemo tvrdit da se idemo sexat, al je  Anita rekla da ko bi mi vjerovao u to. Ipak, ja i dalje držim da bi bilo uvjerljivije neg da smo neki debili koji jašu po gradu i slikavaju kako se diraju s kipovima

Paranoja je tu poletila već jako visoko. Kraj Močvare smo nekom autu pamtili tablice jer nam je bio sumnjiv, više puta smo sreli Matiju i Noela i bili uvjereni da nas oni špijuniraju (a nisu ni igrali nego eto, uletili nam), skrivali se po grmljima i livadama i tražili mirne trenutke da slikavamo ruke na točkama itd itd. Baš kad sam malo spustio gard, zove mene jedan dan Andrej da se nešto dogovorimo za njegov Highland Games larp i sjednem ja u pivnicu, a on ulazi i drži se za sljepoočnicu. Mislim si “a jebga, sad sam najebo al kajsad, nije da može puno saznat od mene”. Još je pustio ruku dok je skidao torbu pa ju je vratio nazad, al ajde dobro, nebum ga drkal s tehnikalijama, baci on Veritas(tm) na mene i krene ispitivat neke stvari. Nije puno korisnog saznao, uglavnom je pomislio da smo apsolutno nesposobni što nije bilo daleko od istine jer smo bili vrlo razbacana ekipa. Možda bi saznao više da je postavio prava pitanja, ali to je vječni problem svakog role-playa. Još mi je na kraju razgovora rekao “ti se ništa od ovoga nećeš sjećati” što je Naz ubrzo opovrgnuo i rekao da Veritas(tm) ne radi tako.

Imali smo nekoliko dana kasnije svi zajedno dogovor za primirje i svi smo si davali maksimalno povjerenje dok nismo završili razgovor s informacijom kako ja ipak znam da je Veritas bačen na mene. Pa sati kasnije me Andrej nazvao i razgovor se svodio na njegovo veliko ispričavanje i još malo ispričavanja za to što mi je napravio. Pogledao sam u mobitel nakon razgovora, poziv je trajao oko tri i pol minute. TRI I POL MINUTE ČISTOG ISPRIČAVANJA!!! AHAHAHAHAHAHAHA. Ne smijem se često sam sa sobom u sobi, ali kad se smijem, svi susjedi me čuju.

Btw. Naš tim su bili Anita (koja je najviše igrala, ali ju nitko nije shvatio ozbiljno jer je na larpovima uglavnom bila pasivna), Lucija (slično kao Anita), ja (koji na larpovima pijem i zajebajem se umjesto da igram), Sven (koji ima ženu i dijete pa navečer teško da bu igral), Aleksandar (koji nije larper i nitko ga ne zna), Tvrtko (koji ima neku svoju briju i izludio nas je do kraja priče) i čovjek koji živi u Trstu. Fakin Trstu. Ali dobro, nije zauvijek bio u Trstu. U kasnijem djelu larpa je otputovao u Kinu.

S druge strane, njihov tim su bili Andrej (pro larper), Zaadro (pro larper), Ivana&Vesna (pro larperice koje k tome još puno češće dođu skupa pa se s njima ultra-lako skupiti da ih bude troje), Siro (pro larper), Martina (koju na žalost nisam ni vidio kroz igru, ali je pro larper) i Danijel koji je netko novi. To su sve ljudi koji se za dobro jutro sinhroniziraju dok je nama bio problem skupit tri osobe jer Svenu dijete plače, ja sam na RPG-u i zabole me za Manu(tm), Lucija je na moru, Aleksandar je nestao s lica zemlje, Tvrtko brije da je veliki larper tako što sjedi doma i puno misli, a Anita nam psuje sve po spisku. Još je meni tu uletila predizborna kampanja Piratske Stranke pa sam malo radio, malo RPG-o, malo izlazio, malo dijelio letke za stranku, malo skupljao Manu(tm), a nešto sam ponekad i spavao. Ne puno. U stvari, “spavanje” je malo jaka riječ za to što sam ja radio. Ali i bez spavanja jednostavno nisam imao puno vremena hvatati Manu(tm)

Nekak mi i dalje nije jasno kako nam je uspjelo održati što smo održali s obzirom na to da smo igrali protiv totalnih manijaka. Najviše je Anita držala cijelu stvar da se ne raspadne što nam je spasilo glave jer ju ljudi nisu dobro poznavali pa im je bilo teško doći do nje da ju napadnu, a nisu ni znali da je toliko zahebana. Ionak je to bio opušteni larp di nema poziva u 3 ujutro i trošenja života zbog neke igre nego eto, malo vatanja mana točaka i normalni život ostatak vremena. 45 minuta dnevno, rekao je Naz. Vrlo lako i opušteno. Bez brige i panike. A onda smo dogovorili put u Trst da pohvatamo dodatne Mana(tm) točke.

U Trst smo išli s mojom kantom od auta koji je vozio savršeno osim ono kad je riknul i nije se htio upaliti baš na carini. Srećom, kad je auto nakon pola sata napokon upalio, dobri carinik je vidno mrzio Hrvate pa nas je pustio u Sloveniju sa zjebanim autom i tako smo povatali HRPE točaka i teoretski imali dovoljno da ubrzo otvorimo portal. Ali koja runa je runa za odlazak? Što ako otvorimo krivi portal i izgubimo Manu(tm) uludo? Kako natjerati Tvrtka da otvori portal? Tu smo btw. saznali još par detalja o njemu, npr. da lomi maskaradu tako što ide okolo po larperskoj udruzi i svom faxu i priča svima kako je on veliki portal majstor. Srećom, taman su u to doba u igru upali lovci na aliene i on je poginuo. Bili smo vrlo tužni dok nismo otkrili da sad možemo njegov portal-majstorizam preseliti u nekog drugog, onda smo bili samo osrednje tužni.

Lijepo je bilo u Trstu, Talijan je bio prezakon i svašta smo slušali od njega zanimljivog i upoznali Trst i fino se i provozali i prošetali. Svi pričaju o nekim luđacima na cesti po Italiji, ja nisam vidio ni jednog osim sebe. Ah da i nekog ćelavo-kovrčavog dedu u SUV-u koji je vozio 500 na sat i pričao na mobitel, al taj se ne računa, njih je puna Hrvatska. U povratku smo stali u Ljubljani i Samoboru po još dvije točke. Nisam ni znao koliko mi fali da mi guzica vidi puta, bilo je to jedno divno iskustvo.

Oko skupljanja Mane(tm) je sve išlo relativno dobro, ali tu negdje smo čuli lošu vijest za neprijateljski tim. Oronis (Zaadro) je bio izgnan. Svi su reagirali sa “oh ne, ovi lovci su opasni”, a ja sam uglavnom reagirao sa “ček, on je ORONIS a ja sam neki Telkotis? Zakaj se on zove Superroxxor dok se ja zovem Kurčubić?”.

Dodatni problem je bio to što nam je falilo Mane(tm) da puno testiramo rune. Imali smo za jedan portal, dva ako bi baš potegnuli gadno po okolici Zagreba. Ali, onda je došla četvrta strana u konfliktu, bili su to Melki. To je nacionalnost koja hrabro ratuje za mir među Kalestima i Amanima. Ponudili su svima da im se pridruže jer su mega moćni te imaju hrpu Mane(tm) i kilu deus exa. S njima je to funkcioniralo ovako:

-Ako nam se pridružite, možete pobijediti igru!!!!1

-A ako se ne pridružimo?

-Nema veze, mi smo super pa onda svejedno možete pobjedit igru!!!!1

-Jel to znači da smo za džabu skupljali manu?

-…ne?

-A ako se baš usprotivi netko i nasilno otvori portal pa se zato iscjedi i umre?

-Pa onda t… kaj?

Tu se desila još jedna smrt Amana i njima je to jako teško palo, meni je uglavnom bila panika kaj se portal otvara tek dan kasnije. Već sam vidil da kak inače u tramvaju pripremljen prst na 8585 zg, tako bum sad imal prst na mailu na kojem piše “TELEPORT”. Ali sve je prošlo oke, malo smo paničarili jer je Talijan iz Kine kasnio sa svojim teleportom, a i Svena sam moral nazvat i psovat ga dok nije panično doletio doma i poslao teleport. Na kraju sam se i ja teleportirao i bio slobodan, SLOBODAN. Slobodno sam otišao na posao taman sam skoro stigao kad me je dovatila jedna alien hunterica i izbrisala. Čestitao sam joj na tome i nastavio raditi svoj posao SLOBODAN!!!!1

Do kraja dana je igra bila gotova i evo sad malo čitam dojmove, malo kenjam jer volim kenjat i malo se divim što su druge strane proživjele. Mi smo putovali u Trst/Ljubljana/Samobor? Oni su neovisno o nama dan poslje putovali Rijeka – Delnice – NP Risnjak – Karlovac – Zagreb – Bjelovar – Zagreb. Mi smo strahovali od sparkiranog auta? Oni su po gradu imali car chase s nekom totalno irelevantnom osobom. Malo je cijeli taj larp izazvao ljudima da pucaju po šavovima na mozgu. Ali je bio jedno divno iskustvo. Uf, i dalje nam se svima teško priviknut da je sve gotovo i da ne očekujemo obavijest o padu mana mreže ili nečijem izgonu. Ali evo, svako malo dolazi nečiji komentar na larp, neke fotke, youtube link na pjesmu tipa “Moja mala nema Mane(tm)” i sl. Ali dobro, to bu se sve izliječilo one sekunde kad zaigramo neki drugi larp. Evo sad bu Jaska uskoro, jedino ja ne idem jer sam pare za to spizdio na put u Trst. Oh well…

Watashi od plave šume je glupan koji je stvarno u stanju probati bilo što novo i onda zbog toga sve nedaće koje ljudi dožive poklopiti sa “Zabole mene što ti je umrla tetka, ja nisam normalno spavao već tjednima”. U slobodno vrijeme voli biti budan umjesto da se naspava ko čovjek i napokon ne izgleda kao da je umro prošli tjedan pa ga je počasno namazalo ratnim bojama ispod očiju.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s