A nakon što je dobio nekoliko puta kopljem, zombij je porazmislio o svojim prioritetima

Mit-Or-Ya se vraća na Terra Nova larp

Već sam nekoliko puta dobio komentar “ove tvoje recenzije su jako subjektivne”. Kaj zbilja? Šteta. A ja sam se baš ponadao da cijela larp zajednica na svakom događanju doživi točno ono što i ja. Nego, krenimo od početka…Nego, jedem ja tako grah, a on ljuuut

U svibnju sam planirao ići na Highland larp i na Terra Nova larp. Tada sam otkrio da ću raditi u doba Highlanda i napravio ono što bi svaka razumna osoba napravila – spizdio sam previše para na Terra Nova opremu. Između ostalog, jedan od Mađara je rekao kako jeftino prodaje jedan od njihovih predobrih CCCP-vigvam šatora, a nadopunio sam si i raznih bočica i svašta. Naknadno sam saznao da ipak idem na highland jer mi je rad u to doba prdnuo i sad sam u totalnoj besparici, al to je već druga priča.

Lokacija u Starigradu (ne onom na moru, nit onom drugom, nit onom trećem, neg onom kod Koprivnice) nam je bila totalno nova, ali vrlo brzo smo ju našli. Samo smo se dvaput izgubili na putu do tamo, ali eto, vidjeli smo par ljepota Varaždina. Kad smo stigli, taman je prošla kiša i moral nije bio pretjerano na visini. Blato posvuda, nema pretjerano mjesta, svima je zima itd. Naz nam je rekao kako mjesta zapravo ima u 3 p%$#% m$#%# što se ubrzo pokazalo istina. Mjesta je bilo za sve nas i još malo šetnji po svetom brdu elementa zraka. Uvodni govor je bio kratak, razumljiv i koristan. Nakon toga nam je pokazao osnove borbe po ConQuest logici koji uključuje puno simuliranja i glume na što su svi rekli “mnhm da da” i nastavili igrati kao u Amtgardu. Zadnje je rekao kako će se spolni odnosi simulirati tzv. Ars Armandi metodom koja dodirivanjem ruku zamjenjuje sex na totalno miran i zastrašujuće creepy naćin. Dok su svi gledali demonstraciju, ja sam uglavnom gledao Mađare i potiho se smijao njihovim reakcijama i hvatanjima za glavu. Nema ljepše nego gledati reakciju na Ars Armandi od larpera koji pojima nemaju što im se dešava.

Ako je itko čitao moju prvu recenziju Terra Nove, možda zna da sam ja NPC koji je dobio ability “stories&legends”. Drugim riječima, platio sam manje da budem jedan od najvažnijih likova na larpu i bolje se zabavim od svih ostalih. I stvarno sam se dobro zabavio. Dok su ostali imali uvodne rasprave, četiri Tuk-u indijanca su se već pentrala na brdo po mrklom mraku i tražila oltar za svoje neke obrede. Po blatu je to bilo dosta zahebano i malo smo padali i svašta, ali je bilo prezabavno. Tuk-u ekipa je bila fenomenalna, a interakcija s drugim likovima je prekrasno mutirala od “ovo su neki glupi divljaci” do “shit, samo oni znaju kako ovo sve riješiti”. Nakon prvog penjanja i nalaženja oltara, zvali smo cijelu ekipu da se penje s nama i pokazivali im put i objašnjavali značenja naših svetih špaga dok su nas nematerijalizirane sjene ranjavale. Kad smo se vratili i sve raspravili i proučili sve što smo otkrili, netko je primijetio da je pola četiri ujutro. Vrijeme je proletilo ekspresno. Ja sam pobjegao spavati jer su već svi Tuk-u spavali, a ja sam već znao da bu me prvo sunce probudilo.

Uglavnom me nije probudilo sunce nego hladnoća. Kako sam postavio šator na nakrenutom tlu, a ispod je bila mokra zemlja, tako su mi noge iscurile iz šatora i malo mi je bilo prohladno. Zagrijao sam se, nešto kao obukao, otišao srati i sreo jednog Mađara s kojim sam postavljao vatru i bio totalno off-game jerbo nitko normalan u 8 ujutro dok svi spavaju ne glumi očigledno lažni jamajkanski naglasak. Razgovor je bio polagan i umoran, a onda se odjednom Mađar ustao i rekao “I’ll go wake someone up”. Vratio se s još Mađarom do dva i lijepo smo kljucali dok nije granulo sunce i igra je polako krenula.

A nakon što je dobio nekoliko puta kopljem, zombij je porazmislio o svojim prioritetimaA kad je krenulo, tebra, krenulo je do jaja. Nisam imao puno mira. Uglavnom sam hvatao minute odmora tako što sam kuhao napitke. Ostatak vremena smo se pentrali na brdo (kroz dan smo se tamo popeli cca 10 puta, otpale nam i noge i bedra i koljena i imali smo jednu blažu ozljedu zbog toga), postavljali zamku, istraživali, vuklo nas na sve strane… ovo mi je do sad bio najaktivniji larp na otvorenom. Posebno što je mene povremeno Naz odvukao i rekao “vrijeme je da budeš sjena”, a ja pitao “ček, sjena po danu?!?”, a on je rekao “da, šta?”… Shit…

Najme, moja odjeća za neprijatelja bila je trenirka i hoodie. Lako to što je izgledalo moderno (iako, za trenirku me pitalo “jel ti to iz HNK?” AHAHAHAHAHA), problem je bio to što sam prokuhao u tome. Umirao sam od vrućine, ali umirali su i oni od mene, namlatili smo ih ko mlade majmune jer su vojnici fenomenalno trenirani u obrani sebe, ali ovo je larp u kojem je ogromna količina “civila” tako da je bilo dovoljno zaobići koplja i našao bi se okružen doktorima, kuharicama, alkemičarkama i drugim češkalima koje sam porušio ko kruške prije nego me finalno protjeralo. Kad sam pao, uzeo sam si nekoliko sekundi da vidim stanje na ratištu i ostao zadivljen kako je sve išlo glatko u odnosu na Amtgard borbe. U svom tom kaosu udara vjetra, eksplozivnih udaraca čekićem, neutralaca i sl. ljudi su se i dalje fenomenalno snalazili, nije bilo usporavanja ili čuđenja oko pravila, ma nešto tako predivno i elegantno u larp borbama do sad nisam još doživio. Napokon smo igrali na otvorenom gdje su Terra Nova pravila pokazala svoj potpuni potencijal.

Tu se negdje desila prva greška, pojavila se sjena za vrijeme ručka. A lijepo sam rekao da se to ne radi nikad nikad ikad ikad… Najme… Moj prvi larp u životu bio je Sunčev Potočić na kojem se ubojstvo desilo usred gozbe. Netko je viknuo “ljudi, čovjek je mrtav!!!!11” na što su se svi napol okrenuli da provjere jel sunce i dalje na potočiću prije nego su nastavili jesti. I to je tako stalno. Za ručkom ljudi ispadaju iz lika, mast im udara u glavu itd. U nekoj PvP varijanti je to fenomenalna taktika, ali kad se organizira ovakav larp, ljudi, nikad ne piliti igrače dok jedu ili cca sat vremena nakon jela. Ali dobro, sjena je to isto brzo primijetila pa je nakon par skokova na prolaznike otišla jesti. Tu negdje smo malo razmjenjivali napitke, jedan od Mađara je na meni demonstrirao svoj xplodo-healing potion koji ima efekt sličan pepper sprayu (pa sam prao oči neko vrijeme) i eto, otkrio sam još par ljubitelja Jackassa

Ima verzija ove slike s namontiranom eksplozijom u pozadini. Ipak smo na internetuKad je za pravo krenula igra, brzo se još desila hrpa rituala jer su ljudi primijetili da Naz ne pušta rituale da se rade satima nego nakon 10ak minuta kaže da evo uspjeli smo. Predvečer me je trebao još jednom za sjenu, ali meni se nije dalo farbati lice pa mi je rekao da koristim “onu masku” preko standardne maske… “Ne valjda ONU masku?!?” pitao sam i dobio odgovor “da baš onu” uz osmjeh koji sruši vrata od tramvaja. Uh. To je jedna od par maski koje stalno nosim na larpove više iz sprda, neki kostur koji se napol smiješi i gleda u križ. Udaljili smo se, navukao sam obje maske i kad smo prestali umirat od smijeha, krenuo sam uzbrdo. E sad, problem je što mi je to bio već 7.-8. put da se penjem gore, bil sam umoran ko pas, sumrak i mrežica od maske su mi ometali vid i već sam mislio kako ću se osramotiti tj. da ću se popet na vrh, stat pred njih i onda malo sjest i zadihano hriptat dok me oni mlate ko debila. Srečom, nikog nisam sreo (kasnije sam saznao da su se svi po putu posakrivali u koprive) tako da sam se popeo na miru i sakrio sa strane dok sam čekao prve žrtve. “Airsoft motherfucker” mislio sam si i legao u neko trnje. Evo i sad još imam ogromnu ranu kraj koljena od toga. Borba je prošla oke, ljudi su se teško branili od mene jer im je glupa maska bila previše duhovita, bilo je par palih koje je Naz digao kao zombije (konkretno, jednu žensku koja je do sad u životu mačem mahala triput i jednu s pacemakerom, fenomenalan izbor zombija božemajko)

Još smo se malo borili, ali tu su neki već polako gubili interes za igru što je rezultiralo time da dve zombijke ostanu zombiji za uvijek jer si nitko nije dao truda napraviti nešto po tom pitanju, a kasnije je izbila manja svađa i opća uvrijeđenost jer je ekipa off-game pjevala i vikala totalno nebitne stvari dok su ljudi pokušavali igrati dalje, ali osim toga je bilo više nego dovoljno sadržaja za svakoga. Na kraju je igra usporila do kraja, ja sam se napokon stigao napiti do nivoa frfljanja i odteturao spavati. Ujutro sam se probudio skoro pa van šatora jerbo ili sam opet isklizio ili sam pijan tako legao

Ukratko, osim par početničkih grešaka, ovo je bio jedan od najboljih outdoor larpova koje sam igrao i nadam se da će takvih biti što više ili bar da će još neki ljudi krenuti raditi ovakve “turističke” larpove na pola puta između Amtgarda i nordijskog. Mislio sam da sam se ja bolje zabavio od ostalih, ali u kasnijim pričama sam otkrio da su svi imali hrpe toga za raditi, propustio sam neke jako važne događaje i, općenito, larp je bio dupkom pun zadataka, mogućnosti, trzavica i svega ostalog. Iduća Terra Nova bi navodno mogla biti neka u kojoj su igrači nemrtvi, a NPC-ji su normalni ljudi koji ih napadaju. Ako je stvarno tako, jedva čekam!

–Watashi or-tuk-u ove godine balansira larpove i besparicu, ali daje sve od sebe da zatrolla što više larpova uz nazovi-posao, potpomaganje piratskoj stranci, rpg-anje, board gameanje i sjedenje doma jer mu nakon ovog ostalog bude pun %&$#%&# ljudi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s