Utvrda savjetlosti - banner

Po prašini i divljini…

Put i mene naveo na poznatu prašinu slavonske ravnice pod čizmama, pa da i ja vidim kako se u rodnome kraju rade eventovi.

Domaćini divni i krasni kakvi jesu odmah preuzeli moje torbe, neće dati snaši da nosi sama svoje stvari. Vojvoda kojem je već prisjelo dizanje zidina u slobodno vrijeme dok ne ratuje zaposlio svoje momke i krenuo me voditi u obilazak.

Utvrda je predivna za igranje, samo su mi se nizale ideje što bi se s njome dalo napraviti.
Cvjećarnica je izgledala kao da je došla s još daljeg istoka, a pri tome ne mislim na zelene zemlje Vanora niti one u kojima klanovi kolju demone. Ogroman crveni tepih, jastučići, klupice, cvijeće posvuda, police, hlad napravljen velikim baldahinom.
Na kraju mi bilo žao što nisam više boravila tamo, ali brat bratu Arakidi su mom liku draži, a i Fabija tamo zaposlio momče da mi toči stalno čašu.
Rekviziti su prekrasni, ona zdjela Babavange je bila skoro kao stvarna šteta što baba samo proriče kad je žetva i kad će zviznut led. Šteta tvoja, babo, mogli smo neko nezakonito trgovanje dogovorit, ima Morana dragulja.

Posnimala ja tako gdje se dade sakriti pokoje oružje ili vucibatina ‘nutra, skomentirala Arakidsku zastavu kako se naherila i ode ja u svoj šumarak. Rekli meni momci di je najveća ladovina i razvukla ja svoju mrežu i tepih. Poslije se ispostavilo kad su se svi sjatili da dobro da sam slušala.
Vrućina mi nije toliko smetala jer sam se naviknuta na nju, a i povjetarac nam lagano mrsio kosicu, ali nije mi se dalo do večeri nositi gambeson.
Preporuka budućim naraštajima: ne treba vam oklop, dođite samo u gaćama s bodežom tek toliko da možete zafrkavati stražu na vratima.

I tako krene događaj. Na ulazu lijepa oglasna ploča s house ruleovima lijepo sređenima.
Svaka čast organizatorima na tome koliko su izašli ususret svima koji igraju po sličnim inačicama. Inače 1. pravilo je da se tuku ljudi koji zovu zastoje i ukinute su roza trakice.

Došetavamo mi iz sjena naravno pred utvrdu kad se naravno potegnula rasprava kakva je to Utrvrda Svjetlosti bez svjetla. Dobra rasprava nije dobra bez oca Jordana i njegove bočice.
Uglavnom došli smo mi do zaključka da naravno to nema veze s osvijetljenjem interijera i eksterijera nego sa simbolikom, tko bi rekao?

Nakon ponešto istraživanja okolice o kojem neću jer nije u redu na vratima Utvrde naravno razoružavanje i naravno odmah potezanje raznih končića da se to izbjegne.
Čeka se tako Nadzorni Odbor da se smisle i daju nam pregovore jer Plamenu oštricu nitko ne ostavlja na vratima. Pet sati mi sjedimo kod Arakida čekamo da se OZ sjeti da nas je zaboravio, čaše se toče, ljudi laju stvari koje nebi trebali dok budna uha slušaju, neki počinju pjevati bijelom rukom taknuti.

Ubrzo se zaključi da je Bog Kralj Darije III onaj veseljak koji je imao dobar potez naginjanja čaše možda nešto govorio zajedno s Bogom Kraljem Darijem I koji je kao davao zagonetke. U čemu je fora sa zagonetkama? Ljudi pjevaju pa dobiju čudne dijelove papira, a nisu dijelovi ugovora. Kriptični tekstovi koji spominju sve i svašta, a moglo bi inkriminirati puno njih. Šta napraviti s tim? Bacaj u vatru, sabotiraj quest. Ali neeee, naravno sa su nas sabotirali u sabotiranju i dali puno primjeraka, pa je eto spašen kako ljudi vele najepic quest svih vremena.

Prvu noć se dogodio samo jedan incident među playerima u utvrdi. Borbe niti blizu, a situacija napeta do kraja. Svi smišljaju jel’ se to Bogovi kraljevi javljaju s najavom četvrtog, što tamni vilenjaci traže tu, hoće li nasrmditi vojari, može li Melindor ne otpjevati “Kokoš” barem pola sata. Nismo ni shvatili da je stigla zora. Osobno meni je ovo bio najintenzivniji rp na eventu do sada.

Otišla ja spavati u svoju mrežu s napunjenim samostrelom u rukama. Nisam ništa upucala, ali eto bar sam neke nasmijala. Nažalost krenulo je tek kasno drugi dan zbog nesnosne vrućine, ali nakon turnira i klope smo nastavili dalje. Moram pohvaliti organizaciju što je na zahtjeve igrača reagirala vrlo kolegijalno i fleksibilno pa smo dobili i svoj vlastiti quest koji je uključivao nabaviti i pokoji plod sa stabla. Moja ekipica, sve lopuže i vucibatine, naravno da je htjela to ukrast i majstorski to izvela usred utvrde pune ljudi koji su se taman uzjogunili oko nekog nestalog kamenja.
Taman kad smo se svi već uspavali i razmišljali kako nećemo ništa ukebati nakon ranijeg turnira ulete ljudi s pričom da neki demon hara okolo. Kad smo se mi smislili čuje se urlanje u šumarku i dok smo otrčali tamo poznati nam drugovi sjene sa zapada pale i žare plamenom kojeg se boje. Nakon što smo ih dobro isprašili a bome i oni nas, čekali smo zoru da se prestanu pojavljivati. I dok Fabija s nožem za maslac trči naprijed, Sunčevi ratnici pozivaju povlačenje, vrte se neke stare tenzije oko imena moga lika i svi panično urlaju „IDU PREMA UTVRDI!!!” OZ sjedi unutra i veli da oni imaju svjetlo.
Taman jedna posljednja borba da mi utpotpuni događaj.

Sve u svemu malo ozbiljnijim tonom:
Ako želite malo manje nasilan event prepun dobrog roleplaya toplo vam preporučujem posjet na Istok u Utvrdu Svjetlosti. Susretljiva organizacija koja se pobrine za sve o čemu se inače sami brinemo, vrhunska priča i igrači, prelijepa utvrda osvijetljenja noću i iskustvo koje zasigurno neće pasti u zaborav.

Pazite se ugovora i sretno u ostatku sezone 2012.

2 thoughts on “Po prašini i divljini…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s