Hrvatska ekspedicija u sastavu nekoliko članova udruge Ognjeni mač posjetila je svjetski LARP događaj: Czocha College of Witchcraft and Wizardry. Kako je bilo, ispričao je i fotografirao Mladen Miletić.
S obzirom da je kotizacija za događaj poprilično visoka (375 eura – op. ur.) imali smo sreće i uspjeli smo dobiti poziciju Helpera odnosno NPC-a (non-playing character, lik koji sudjeluje u igri kako bi pomogao lakšem odvijanju radnje – op.ur.). Od nas se očekivalo da pomognemo organizatorima.
Bilo je puno zadataka koje je trebalo napraviti prije početka igre: urediti sobe, pripremiti učionice, nositi mnoge kutije i stolove, lijepiti plakate, organizirati skladište, a po potrebi i počistiti nered.
Organizatori su nas, srećom, dočekali spremni s popisom svih stvari koje je potrebno napraviti pa smo se podijelili u razne timove – svaki sa svojim zaduženjima – i glavni dio posla zgotovili u samo nekoliko sati. Kroz zadatke smo imali priliku upoznati se s ostatkom Helpera te istražiti dvorac i njegove mnoge tajne prolaze.
Prije samog početka igre za nas je organizirana jedna posebna radionica na kojoj smo provježbali neke osnove igranja uloga i mehanike bacanja magija. Sve je rađeno u opuštenom okruženju te bi se sve lijepo objasnilo ukoliko netko ne bi nešto shvatio.
Igra je započela dobrodošlicom u dvorac. Velik dio NPC-ja je dobilo podupirujuće uloge poput dvorskih goblina i duhova kako bi igračima upotpunili doživljaj magičnog dvorca.
Vrlo brzo nakon početka igre shvaćamo da je u ovakvim larpovima uloga NPC-ja puno drugačija. Sama igra je postavljena tako da nema glavne priče osim predavanja, ispita i borbe za osvajanje domskog kupa. Sva ostala radnja koja se događa proizlazi direktno iz samih igrača po principu zahtjeva.
Primjerice: igrač napravi zahtjev da ga u subotu oko ručka posjete njegovi poznanici i odigraju neku djelomično unaprijed zamišljenu scenu. Iako se unaprijed čini jako skriptirano najčešće ne bude tako upravo zbog umješanosti drugih igrača i improvizacije NPC-ja.
Svi ovi zahtjevi prolaze provjeru NPC koordinatora koji odlučuje hoće li prihvatiti ili odbiti zahtjev. Nakon što je zahtjev prihvaćen printa se i piše na ploču s vremenskim indeksima te ga onda preuzima netko od slobodnih NPC-ja.
U međuvremenu, dok nema zahtjeva ili nije potrebno glumiti goblina, duha ili nešto slično, dobili smo mogućnost igrati što god želimo.
U mojem slučaju to je bio mračni čarobnjak koji je pokušavao stupiti u kontakt sa jednog tajnom skupinom studenata unutar dvorca. U takvim trenutcima i mi NPC-ji postajemo u neku ruku likovi jer smo slobodni igrati na koji god način želimo iako smo obvezni ne remetiti previše igru.
Zapanjila nas je izrada rekvizita na licu mjesta, usred igre, po potrebi. Arsenal kostima dostupnih NPC-jima je nevjerojatan, a u svakom trenutku je netko dežurao na odjelu za šminku koja je uključivala raznu prostetiku, ožiljke, razne boje bez obzira na potrebu.
Neki od NPC-ja koje sam igrao:
1) Goblin Tom-Tom zvan Tomtom
2) Mračni čarobnjak Milivoj Dragojević Lisica
3) Luther Whychwood – uskrsnuti otac jedne od profesorica
4) Demon Dierks – očuh jedne od studentica i bivši ljubavnik njene kolegice
Igra kao takva je na kraju ispala u svjetlijem i komičnijem tonu nego što sam očekivao, iako je po razini kvalitete nadišla sva moja očekivanja. Biti NPC na ovakvom događaju otvara oči u sasvim drugačiji svijet LARP-a od ovog s kojim smo se do sada susretali.
Ne znate što je LARP? Evo što trebate znati.
Niste sigurni kako se priključiti? Pročitajte kako početi igrati LARP.
Pogledajte i što sve možete igrati u Hrvatskoj.
LARP Hrvatska 